Pretraga
Logo
OGLASIPromotional banner

Da li je veštačka inteligencija rešila najveću zagonetku matematike?

Press Online + AI -

Podeli vest

Arhivska slika, obrada uz pomoć AI

Matematičar Levent Alpege iz kompanije Antropik objavio je danas da je uz pomoć modela veštačke inteligencije Klod pronašao dokaz Rimanove hipoteze – problema starog 167 godina za čije je rešenje raspisana nagrada od milion dolara. Naučni svet kaže da se sa slavljem mora pričekati dok vodeći ljudi matematike ne provere dokaz, a to može potrajati godinama.

Vest je odjeknula daleko van akademskih krugova, jer se Rimanova hipoteza decenijama smatra svojevrsnim „Svetim gralom“ matematike. Dok jedni govore o mogućem istorijskom trenutku u kojem veštačka inteligencija postaje ravnopravan, možda i dominantan partner u vrhunskoj nauci, matematičari pozivaju na oprez i ističu da se za sada radi isključivo o navodnom dokazu.

Sam autor, iako vrhunski obrazovan matematičar, kaže da je veštačka inteligencija obavila delove matematičkog posla koje on ne razume dovoljno dobro da bi ih samostalno izveo. Ako se dokaz pokaže tačnim, to bi moglo da označi prekretnicu ne samo u matematici, već i u načinu na koji ljudi dolaze do novih naučnih otkrića.

Šta je Rimanova hipoteza i zašto je toliko važna?

Najjednostavnije rečeno, Rimanova hipoteza pokušava da objasni koliko se precizno može predvideti raspodela prostih brojeva.

Prosti brojevi, poput 2, 3, 5, 7, 11 i 13, jesu brojevi veći od jedan koji su deljivi samo jedinicom i samim sobom. Oni predstavljaju osnovne „građevinske blokove“ prirodnih brojeva, jer se svaki prirodan broj veći od jedan može izraziti kao proizvod prostih brojeva.

Međutim, prosti brojevi se pojavljuju nepravilno. Njihova raspodela nije potpuno nasumična, ali matematičari ne poznaju jednostavno pravilo koje bi omogućilo da se neposredno odredi sledeći prost broj.

Nemački matematičar Bernhard Riman je 1859. godine otkrio duboku vezu između raspodele prostih brojeva i posebne matematičke funkcije, danas poznate kao Rimanova zeta-funkcija. Njegova hipoteza tvrdi da se sve takozvane netrivijalne nule te funkcije nalaze na jednoj tačno određenoj pravoj liniji u kompleksnoj ravni. Iza ove naizgled apstraktne tvrdnje krije se mogućnost da se izuzetno precizno opiše koliko raspodela prostih brojeva odstupa od matematički očekivanog obrasca.

Drugim rečima, dokazivanje Rimanove hipoteze ne bi otkrilo jednostavnu formulu za sledeći prost broj, ali bi matematičarima pružilo mnogo pouzdanije razumevanje zakonitosti koje upravljaju njihovom raspodelom.

Zašto se smatra jednim od najvećih problema u matematici?

Rimanova hipoteza je toliko značajna da je Institut Klej 2000. godine uvrstio među sedam čuvenih Milenijumskih problema, za čije je rešavanje predviđena nagrada od po milion dolara.

Njen značaj daleko prevazilazi jednu matematičku oblast. Tokom više od jednog i po veka razvijen je veliki broj matematičkih rezultata koji važe pod pretpostavkom da je Rimanova hipoteza tačna. Njeno dokazivanje potvrdilo bi te rezultate, dok bi eventualno obaranje primoralo matematičare da preispitaju brojne pretpostavke i istraživačke pravce.

Prosti brojevi imaju važnu ulogu i u savremenoj digitalnoj bezbednosti. Pojedini kriptografski sistemi, poput RSA, koriste osobine velikih prostih brojeva za zaštitu podataka i komunikacija. Iako dokazivanje Rimanove hipoteze ne bi automatski ugrozilo bankarske transakcije, lozinke ili šifrovanu komunikaciju, značilo bi mnogo u dubljem razumevanju matematičkih zakonitosti na kojima se pojedine metode zasnivaju.

Dokaz od 250.000 stranica napisan u kompjuterskom kodu

Umesto klasičnog naučnog rada Levent Alpege, matematičar školovan na Prinstonu i Harvardu, objavio je na svom sajtu kratku belešku na četiri stranice i ogromnu arhivu matematičkog dokaza zapisanog u sistemu Lean. Reč je o specijalizovanom softveru za formalizaciju i proveru matematičkih dokaza.

Za razliku od običnih računarskih programa, koji izvršavaju određene zadatke i proračune, Lean omogućava da se matematički argumenti zapišu u preciznom formalnom jeziku, a zatim automatski proveri da li svaki zaključak logički sledi iz prethodno utvrđenih činjenica i pretpostavki.

Prema podacima koje je izneo Alpege, projekat sadrži približno 175.000 fajlova. Autor procenjuje da bi dokaz, kada bi se prikazao kao običan tekst, imao više od 250.000 stranica. To je količina materijala koju bi bilo praktično nemoguće proveriti tradicionalnim načinom rada, čitanjem svakog koraka i njegovom ručnom matematičkom analizom.

Sada je potrebno utvrditi da li formalno zapisana tvrdnja odgovara originalnom matematičkom problemu i da li dokaz ne koristi nedokazane pretpostavke ili druge prečice koje bi njegov rezultat učinile nevažećim.

Tradicionalno, naučnik koji predstavlja dokaz mora da bude sposoban da objasni njegove ključne korake i odbrani ih pred kolegama. U ovom slučaju pojavljuje se mogućnost drugačijeg modela naučnog rada: čovek određuje cilj i istraživački pravac, dok veštačka inteligencija izvodi izuzetno složene matematičke argumente koje njen ljudski saradnik ne može u potpunosti samostalno da rekonstruiše.

Ako se pokaže da je dokaz ispravan, ovaj slučaj mogao bi da otvori sasvim novo poglavlje u nauci.

Objava neposredno nakon izlaska Antropika na berzu

Alpege je svoj rad predstavio neposredno nakon izlaska kompanije Antropik na berzu. Trgovanje njenim akcijama počelo je 19. novembra, a kompanija je narednog dana objavila završetak inicijalne javne ponude akcija.

Matematičar je naveo da je o vremenu objavljivanja razgovarao sa rukovodstvom kompanije i da je morao da poštuje određena ograničenja. Ipak, nije detaljno objasnio njihovu prirodu.

Matematička zajednica za sada zadržava oprez. Poznati britanski matematičar Kevin Bazard kaže da se prvo proverava da li se kod uopšte kompajlira - može li sistem Lean da obradi dostavljeni materijal i prihvati sve korake formalnog dokaza.

Matematičari moraju da utvrde da li je kod tehnički ispravan, da li matematičke definicije zaista odgovaraju originalnoj Rimanovoj hipotezi i da li formalni dokaz sadrži nedokazane pretpostavke ili mehanizme koji zaobilaze strogu logičku proveru.

Šta sa milion dolara?

Čak i ako se pokaže da je Alpegeov dokaz ispravan, novčana nagrada neće biti dodeljena odmah. Prema pravilima Instituta Klej, rešenje Milenijumskog problema mora biti objavljeno u odgovarajućem naučnom izvoru, nakon čega mora da prođe najmanje dve godine.

Tokom tog perioda matematička zajednica treba da ispita rad, a rešenje mora da stekne opšte prihvatanje među stručnjacima. Tek tada može da bude razmatrana dodela nagrade od milion dolara.

Ako dokaz izdrži nezavisnu proveru, 20. novembar 2026. mogao bi da uđe u istoriju kao datum jednog od najvećih matematičkih otkrića modernog doba.

Podeli vest

Banner img

Povezane vesti

Banner img
;